POZNATI SRPSKI NEUROPSIHIJATAR DR VLADIMIR RADOJKOVIĆ PODRŽAO AKCIJU FONDACIJE „UZMI KNjIGU“


dr Vladimir Radojković neuropsihijatar

Mi, rođeni u 20-om veku, smo svoja znanja skupljali iz štampanih materijala. Bio je izazov naći potrebnu informaciju,sakrivenu u bezbrojnim stranicama bezbrojnih knjiga. Prestižno je bilo pročitati knjigu koju niko u okruženju nije našao. Bila je to neka vrsta izazova, takmičenja. Nagrada za „odličan uspeh i primerno vladanje“ bila je knjiga.
Knjiga je predmet koji budi radoznalost u posmatraču. Od naslova i korica knjiga, do kvaliteta korica, izbora papira i slova.

U svetu materijalnih stvari koji nas okružuje, postoje knjige sa višemilionskim vrednostima, štampane u malom tiražu i raskošnom opremom. Mislim da sadržaj knjige u sebi nosi mnogo veće bogatstvo. Knjigu vredi pročitati ako će te u njoj naći jednu jedinu rečenicu koja vam daje odgovor na večito pitanje koje vas muči. 21-i vek donosi elektronske medije, a sa time i elektronske knjige. U pomagalu nazvanom „kindl“ postoji cela biblioteka. U ovom „tablet“ računaru, namenjenom čitanju, moguće je postaviti pozadinu tj sliku papira koji želite, osvetljenje, oblik i veličinu slova, “prelistavati“ knjigu prevlačenjem prstom po ivici ekrana. Divno. Moderno. Dostupno. Zajedničko za oba oblika pisanog materijala je ČITANjE.

Čitanje knjige gradi vašu maštu. Mašta obogaćuje vaš duh. Postajete bogatiji, a to bogatstvo u rečima, pojmovima,poboljšava vaše razumevanje sveta. Gradi se i zida samopouzdanje. Upoznaju se novi svetovi, drugačije kulture.
Gledanje filma ili serije svakako daje informaciju koja nam je potrebna. Pokretne slike predstavljaju maštu i viziju reditelja. Glumci na svoj način doživljavaju likove koje glume, po smernicama režisera, uklapajući se u njegovu viziju priče koju priča. To je tuđa mašta, nečija druga vizija i kreacija. Čitajući knjigu mi postajemo kreatori, režiseri, na neki način stvaraoci sopstvene vizije priče koju slušamo.


Svi primećujemo i osećamo otuđenje ljudi. Odsustvo empatije.


Pokazivanje (ispoljavanje) autentičnih emocija. Često čujem od prijatelja i poznanika kako ih muči stres, naslovi u novinama, bombastične vesti o tragičnim događajima. Nedostaje im razgovor sa pametnim ljudima. Pametni ljudi su pisali knjige, što upućuje na to da je čitanje knjige u stvari druženje sa pametnim ljudima, sa nekim ko ima šta da vam prenese, da vas nauči i na neki način prosvetli. Za svakog čoveka postoji knjiga koja ga čeka da je pročita! Sa čitanjem treba početi što ranije.

Ritam prelepih dečijih pesmica mogu biti divan ritual večernjeg uspavljivanja malog deteta. Višestruka korist – bliska osoba razmenjuje emociju i priču sa detetom. Stvara se divna emotivna veza,a kasnije samo dete doživljava kao deo igre. Pamti lepe reči i smiraj dana u sigurnom okruženju.


Mobilni telefon sa crtanim junacima, svakako zvuči zanimljivije od čitanja detetu. Mnogo je jednostavnije za bilo koju stariju osobu da svoje dete okupira tehnikom, da bi našao nekog vremenskog prostora za sebe… Velika zamka se polako skuplja, gde u budućnosti nastaju problemi…


Znam da ovaj tekst zvuči anahrono, daleko od savremenog sveta, od tržišne ekonomije, različitih društvenih uređenja koja se sva svode na isto, svakojakih imperijalizama.. ali iz naše prošlosti prebogate izvanrednim ljudima, ja bih tekst završio rečima našeg predobrog Dositeja Obradovića. „KNjIGA, BRAĆO, KNjIGA, a ne zvona i praporci!!“

 piše: dr Vladimir Radojković
 

0 replies

Leave a Reply

Want to join the discussion?
Feel free to contribute!

Оставите одговор